Tradicija

Da su pomorski prijevozi odigrali veoma važnu, pače vitalno značajnu ulogu u razvitku sredozemnih civilizacija, već od samih početaka civilizacijskog uspona, odavna je naširoko poznata činjenica. Razvoj trgovine preko morskih putova, kao i same pomorske privrede, teško bi segnuo do postignutih osebujnih razina da se nije mogao osloniti na uporabu kvalitetnih i pouzdanih plovila. Umijeće darovitih brodograditelja osiguravalo je stoga neophodne temelje razvitku brodarstva i ekspanziji pomorskog prijevozništva. Sve zamašniji razvitak pomorske trgovine nametao je potražnju za sve većim brojem brodovlja sve usavršenije kakvoće, pouzdanosti i iskoristivosti.

Iz zanatskog umijeća, brodograditeljstvo se postupno pretvaralo u manufakturnu proizvodnju, da bi potom preraslo u važnu, neophodnu industriju. Pradavna, čuvena latinska uzrečica ˝Navigare necesse, vivere non necesse˝ (Ploviti je potrebno, a živjeti nije) neizbježno podastire naznaku da je brodove graditi oduvijek bilo jednako tako potrebito. Na ovim našim obalama Jadranskog mora, već najdavniji stanovnici postizali su i njegovali zapažena brodograditeljska umijeća, gradeći ratna i trgovačka plovila kakvima je teško bilo naći premca diljem ondašnjeg svijeta.

Tijekom proteklih stoljeća, ta vrijedna baština njegovana je i prenašana s naraštaja na naraštaj sve do naših dana, uz neprekidna usavršavanja i obogaćivanja struke, u stremljenju ka vrhunskim dometima stvaralačkih pregnuća u brodogradnji.